Nezavisni analitičar i kolumnista Duško Kovačević imao je interesantan osvrt na ave češća neslaganja predsjednika Jakova Milatovića sa izvršnom vlašću. -Nisam od onih koji odma’ skaču ka’ opareni na svaki kritički osvrt predsjesnika Jokoba Bemea Milatovića. Naprotiv, to me raduje. I ‘trebuje’ tako da radi sa visine svoje ne samo protokolarne pozicije – da proziva, da provocira, da zameće dijalektiku i svađu. To svakako jeste pomak nabolje u postđukanovićevskom dobu. Sjetimo se mrtvog i zrelog mora u kojem je vladalo sveopšte saglasje između Mila i Filipa, Duška i Mila… a u stvari to jedinstvo bilo je ništa drugo do nijemo klanjanje neporecivom vođi, i sad nam se snishodljivi i ponizni Marković nudi kao opcija na izborima.
U složenom odnosu Jakob-Milojko toga nema – i to je odlično. Međutim, čini se da to predsjednik Crne Gore ne radi iz državničkih i demokratskih poriva. Kao da zloupotrebljava svoje visoke zvanje u partikularno-sebične svrhe, oktroišući i sužavajući svoj široki domen samo na ono što je lična promocija i marketing. Predsjednik države, poput patrijarha ili mitropolita, u konceptu svog djelovanja – treba da bude jednako blizak svakom građaninu, svakoj legitimnoj ideji i politici, umjesto što formira neprijateljske i zavjereničke kružoke, a što sve vrijeme radi Jakob. U tom slučaju njegove prozivke ne isijavaju konstruktivnom kritikom – nego prije liče na otrovne prigovore zle svekrve, naveo je Kovačević na svom fejsbuk profilu.
