Pod temom “Dizajniranje društva budućnosti za naše živote” i zajedno sa 150 zemalja i međunarodnih organizacija, Crna Gora predstavlja se na Svjetskoj izložbi u Osaki koja se ove godine fokusira na inovacije, održivost i globalnu saradnju.
Negdje između džinovskih LED fasada, robotskih performansa i futurističkih zvučnih pejzaža, nalazi se jedna tiha tačka EXPO-a. Ne privlači vas bljeskom. Ne doziva vas glasnim sloganom. Ne daje vam štampane kataloge. Ali kada jednom uđete, ostanete – malo duže nego što ste planirali. To je paviljon Crne Gore
Krš, trava i praznina
„Celebrating Togetherness“ iliti slavljenje zajedništva, tema je izložbenog prostora Crne Gore u Osaki. I zaista, sve u tom prostoru govori o suživotu: trave i kamena, svjetla i sjenke, zemlje i čovjeka. Paviljon Crne Gore zamišljen je kao prostor tišine i balansa. Kamen i trava simbolizuju dvije stvarnosti koje su uvijek postojale zajedno – tešku prošlost i nadu. Ovo je priča o zemlji koja ne viče, ali koja pamti.
U društvu zemalja koje su izložile tehnološke čudesa, pametne gradove i digitalne univerzume, crnogorski paviljon se odlučio za nešto radikalno suprotno: za iskrenost. A možda i za ono najskupocjenije danas – autentičnost. I to nije ostalo neprimijećeno. Broj posjetilaca paviljona uskoro dostiže pola miliona. Ljudi se zadržavaju, fotografišu, šapuću jedni drugima. Ne zato što moraju – nego zato što osjećaju da im neko priča nešto važno.
Neočekivani trenutak: Sevdalinka u srcu Japana
Jedan od najdirljivijih momenata iz paviljona bio je susret sa studentkinjom slavistike Eri iz Hirošime koja govori naš jezik, a koja je po uzoru na Kseniju Cicvarić zapjevala poznatu crnogorsku sevdalinku: “Sejdefu majka buđaše”. Crnogorska delegacija u Osaki kaže da je to bio trenutak koji je, bez ijedne dodatne rečenice, sažeo sve vrijednosti koje paviljon pokušava da ispriča: da istina, emocija i ljepota ne traže prevod.
