Dok se u Crnoj Gori vodi žustra polemika oko izgradnje Postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu, postavlja se jedno ključno pitanje: zašto se energija političara iz Zete, na čelu sa Milanom Kneževićem, troši na osporavanje projekta koji donosi dugoročno ekološko spasenje i Podgorici i Zeti, dok se decenijama ignoriše prava ekološka bomba – bazen crvenog mulja kod KAP-a?
Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu projektovano je po savremenim ekološkim standardima i predstavlja jedno od ključnih infrastrukturnih rešenja za Glavni grad, ali i širu okolinu. Prije svega u smislu zaštite zdravlja građana i životne sredine. Uprkos tome, Knežević i opštinsko rukovodstvo Zete uporno nastupaju protiv, pokušavajući da predstave projekat kao prijetnju za mještane Botuna. Paradoks je što se na svega nekoliko stotina metara od tog mjesta nalazi decenijski ekološki problem – bazen crvenog mulja, koji realno ugrožava i vodu, i zemljište, i zdravlje ljudi. Prema svim analizama, studijama i mjerenjima se upravo bazen crvenog mulja može locirati kao izvor “neobjašnjivih” statistika brojnih oboljenja u njegovoj neposrednoj okolini.
Na taj problem, međutim, ni Knežević ni lokalna vlast iz Zete nikada nijesu pokazali ni približno istu dozu angažmana.
Još skandaloznije je to što se iza priče o crvenom mulju krije niz sumnjivih transakcija. Ogroman ekološki rizik je prodavan kao da je u pitanju unosna imovina. Kompanija „Weg kolektor“ vlasništvo Lazara Jevrića koja figurira kao vlasnik sa prijavljenih 5 miliona eura imovine, ali i isto toliko obaveza – što dodatno budi sumnju da se iza cijele šeme kriju finansijske konstrukcije čiji je jedini cilj profit na račun ekološke katastrofe. Pozajmicu u iznosu od 5mil. eura je dobila od “Blackrock capital” koja niti je registrovana za pozajmice niti ima bilo kakve prihode ni imovinu.
Vlasnik firme 2019. godine bio je Stefan Jovanović. On je tada bio i vlasnik firme “Investment Vehicle” koja ima 49 odsto udjela u firmi “Savana Acquisition Mountain Black Investment Capital”, preostalih 51 odsto udjela u ovoj firmi ima “Savana Commercial Retail” biznismena Veselina Mijača bliskog gradskoj i državnoj administraciji za vrijeme vladavine DPS. I jedna i druga firma su više puta mijenjale vlasnike.
Dakle, dok se Botunjani uvjeravaju da im prijeti moderno postrojenje koje bi rasteretilo Moraču, Zetu i Skadarsko jezero od zagađenja, pravi problem se prećutkuje – i to ne slučajno. Kneževićeva neprincipijelnost dolazi do izražaja upravo u činjenici da bira politički isplativu temu, a zaobilazi ono što stvarno ugrožava mještane. Odnosno, brani Botun od rješenja, a ne od problema.
Vrijeme je da se otvori javna rasprava ne samo o važnosti postrojenja u Botunu, već i o tome ko je i na koji način trgovao bazenom crvenog mulja, ko je omogućio da se ekološka katastrofa pretvara u predmet finansijskih špekulacija i zašto se lokalni političari uporno prave slijepi pred tim činjenicama.
Izvor: Portal PRESS
