Više od 20 godina tužilaštvo nije procesuiralo nijedno lice osim Damira Mandča iako je imala brojne svjedoke i dokaze protiv više osoba koje su učestvovale u ubistvu Duška Jovanovića. Jedan od ključnih dokaza je potpuno ignorisan. Radi se o službenoj zabilješci koju je sačinio bivši specijalni savjetnik pomoćnika ministra unutrašnjih poslova i šefa Službe državne bezbjednosti Duška Markovića, Vasilije Mijović, 30. maja 2004. Godine. Kada su nekoliko godina kasnije dvojica novinara dnevnog lista “Dan” došli do ovog saznanja, zabilješka je nestala iz arhive SDB-a kojim je tada rukovodio kadar DPS-a, Vladan Joković.
SADRŽAJ SLUŽBENE ZABILJEŠKE
– U večernjim satima, 29. maja 2004. godine, sjedio sam u restoranu hotela “Crna
Gora” sa penzionisanim službenikom SDB-a MUP-a Crne Gore, gospodinom R.V.
Uz kafu i piće i uobičajene priče, počeli smo razgovor o ubistvu Jovanović Duška,
koje je bilo vrlo aktuelno u Podgorici, a i šire, na šta mi je R.V. vrlo ozbiljno rekao:
Ja znam ko je ubio Jovanovića”. Citiram priču gospodina R.V….
“Kada sam čuo rafalnu pucnjavu, izašao sam na terasu stana, jer mi je izgledalo da se
puca blizu mog stana. Za mnom je izašao moj sin, komentarom što ovo jako i brzo
puca. Poslije minut-dva, vrlo brzo ulijeće vozilo golf 3; u mojoj ulici i zaustavlja se.
Iz njega izlaze dva momka munjevitom brzinom, brzo se presvlače, moj sin i ja sve
gledamo sa terase. Vidim Vuka Vulevića i Damira Mandića. Vrlo brzo napuštaju
vozilo i mjesto, trčećim korakom prema bulevaru. Na moje pitanje, pa R… pa valjda je
tvoja profesionalna i građanska obaveza da to prijaviš u Centar bezbjednosti
Podgorica, svirepo je ubijen čovjek, a sve si vidio, odgovorio mi je “nijesam lud, da
mi pobiju djecu, znaš li ti ko je Vuk Vulević i Damir Mandić. Oni su službini ljudi,
zvijeri…. To svako zna. Niko im ništa ne može. Što će mi to. A i pokojni Duško je
mnogo pisao u te njegove novine o švercu cigara, trafikingu i još mnogo čemu, pa su
ga možda i oni opuvali”.
Smatram da mi je gospodin R.V. ovo namjerno ispričao, znajući da ja radim u službi i
da ću blagovremeno zabilješkom informisati pretpostavljene, što ovom prilikom i
radim, navodi se na kraju zabilješke koju je potpisao Vasilije Mijović.
Radi se o službenoj zabilješci označenoj “strogo povjerljivo”
i ovjerenoj pečatom MUP-a Crne Gore, a koja se tiče saznanja operativca
ANB-a u vezi sa ubistvom Duška Jovanovića, urednika dnevnog lista “Dan”. Iako je
ta zabilješka bila materijalni dokaz protiv Beranca Vuka Vulevića, on do danas nije
procesuiran, a dokument je na volšeban način najvjerovatnije je
sklonjen iz arhive crnogorske tajne policije i koji nikad nije stigao do istražnog sudije
Radomira Ivanovića.
Na naše pitanje da li zna za zabilješku i da li je u toku istrage o ubistvu Duška
Jovanovića kojom je rukovodio, saslušavao svjedoka R.V., sudija Ivanović je kazao
da nije.
Da ovaj dokaz nije provjeravan potvrdio je tada i sam sudija Radomir Ivanović, rekavši da mu pomenuti svjedok nikad nije doveden na saslušanje. Podsjetimo da je tadašnji pomoćnik ministra policije Mićo Orlandić odmah nakon
ubistva Jovanovića izašao u javnost sa imenima osumnjičenih za taj zločin, Damira
Mandića, Vuka Vulevića i Armina/Muše Osmanagića. On je tada kazao da je slučaj
policijski zaokružen, ali da trenutno nema materijalnih dokaza. Ti dokazi poput ove
zabilješke su, kako se sumnja, sklanjani iz arhive MUP-a, te zbog toga Osmanagić i
Vulević ni poslije od Jovanovićevog ubistva nijesu procesuirani. Osmanagić je u međuvremenu ubijen.
Pomenutu službenu zabilješku sačinio je tadašnji specijalni savjetnik direktora ANB-
a, Duška Markovića, visoki inspektor Vasilije Mijović. Dokument je zaveden,
pečatiran i potpisan predat Ministarstvu unutrašnjih poslova koje je tada bilo nadležno
i za SDB i Upravu policije, odnosno sve te službe bile su jedan resor.
Visoki funkcioner SDB-a Vasilije Mijović u tom dokumentu navodi tok razgovora
između njega i R.V. dodajući se da se sve dešavalo u večernjim satima, 29. maja
2004. godine, u restoranu hotela “Crna Gora”. Upravo te noći je pronađen automobil za
kojeg se kasnije utvrdilo da je korišćen u atentatu na Jovanovića. Mijović u zabilješci
navodi da je sa penzionisanim službenikom SDB-a MUP-a Crne Gore, uz kafu i piće
počeo razgovor o ubistvu urednika Dana. Navodi se kako je R.V. tada saopštio
kako on zna ko je ubio Jovanovića.
Prema navodima iz službene zabilješke, svjedok tvrdi da je kada je čuo rafalnu
pucnjavu izašao na terasu, jer mu je izgledalo da se puca blizu njegovog stana. Dalje
tvrdi kako je samo minut ili dva, nakon pucnjave ispred zgrade uletio “golf 3” iz
kojeg su munjevitom brzinom presvlače, dva momka, a potom prepoznaje Vuka
Vulevića i Damira Mandića. Vrlo brzo napuštaju vozilo i mjesto, trčećim korakom
prema bulevaru.
Na pitanje službenika SDB-a koji je sačinio zabilješku zbog čega to nije prijavio
policiji jer mu je to profesionalna dužnost, R.V. mu je kazao kako nije lud da mu
pobiju djecu, pitajući ga “Znaš li ti ko je Vuk Vulević i Damir Mandić. Oni su
službini ljudi, zvijeri.
Ovo nije jedina službena zabilješka koja nije dospjela do istražnih organa i koja je
ostala neprocesuirana.
Prema navodima iz optužnice, Damir Mandić je po prethodnom dogovoru i unaprijed
razrađenom planu sa NN licima lišio života Duška Jovanovića, 27. maja, u 23 sata i
50 minuta, u Podgorici ispred redakcije dnevnog lista. Za to krivično djelo
osuđen je samo Mandić uz obrazloženje da protiv ostalih počinioca nije bilo
materijalnih dokaza.
Njemu je Apelacioni sud izrekao kaznu od 19 godina, tako što je prethodno
preinačio presudu bivšeg sudije Višeg suda u Podgorici Lazara Akovića koji ga je
osudio na 30 godina robije.
Odluka koju je 4. decembra 2009. godine tajnim vijećanjem i glasanjem donijelo
petočlano vijeće Apelacionog suda bila je jednoglasna. Mandiću je za saizvršilaštvo u
ubistvu Duška Jovanovića odmjerena kazna od osamnaest godina dok je za krivično
djelo otmice na kaznu zatvora od dvije godine pravosnažno osuđen ranije. Mandiću je
tako izrečena jedinstvena kazna u trajanju od devetnaest godina zatvora, u koju mu je
uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru.
VULEVIĆ NEDODIRLJIV
Beranac Vuk Vulević ostao je nedodirljiv kada je u pitanju ovaj predmet. On je
hapšen i suđeno mu je za više krivičnih djela, teška ubistva, šverc kokaina,
falsifikovanje, ali je uvijek pod nerazjašnjenim okolnostima puštan na slobodu ili
oslobađan optužbi. On se trenutno nalazi u spuškom istražnom zatvoru zbog pokušaja
ubistva u Švajcarskoj. Uhapšen je u Njemačkoj pošto je prethodno pobjegao iz zemlje
odmah nakon što mu je Vijeće Višeg suda u Podgorici ukinulo pritvor.
Ime ovog Beranca već se desetak godina povezuje sa brojnim krivičnim djelima, ali je
on kasnije oslobađan zbog nedostatka dokaza. Vuk Vulević je bio uhapšen u
Beogradu, 21. maja 2005. godine u beogradskom restoranu „Njujork” u Krunskoj
ulici, zbog sumnje da je bio jedan od atentatora na Duška Jovanovića,
. Zajedno s njim, policija je tada privela i
njegove prijatelje Ljuba Bigovića iz Bara i Milana Šćekića iz Berana, koji su sjedjeli
za istim stolom.
Akciju hapšenja izveli su pripadnici Interventne ekipe SUP u Beogradu. Prilikom
hapšenja je ustanovljeno da Vulević ima falsifikovana dokumenta. Sproveden je u
pritvor i ubrzo izručen Crnoj Gori. Iako je policija tvrdila da ima dokaze o
umiješanosti Vulevića i njegovog prijatelja Armina/Muše Osmanagića u ovaj zločin,
sve je palo u vodu i oni su se na ovom suđenju pojavljivali samo kao svjedoci.
Mijović potvrdio autentičnost, Joković negirao
Autentičnost službene zabilješke potvrdio je ranije i
Vasilije Mijović. On je tada kazao da je sačinio pomenutu
službenu zabilješku, dodajući da je zaveo u Ministarstvu unutrašnjih poslova i o tome
obavijestio pretpostavljene.
– Sjećam se da sam napravio takvu zabilješku, kao i mnogo drugih u vezi sa ostalim
teškim krivičnim djelima. Ima toga još dosta. Sve zabilješke sam zvanično zaveo u
arhivi, jer je to bila moja obaveza / kazao je tada Mijović.
Tadašnji šef ANB-a Joković, tvrdio je da ta službena zabilješka ne postoji u arhivi te službe.
SJUTRA NA NAŠEM PORTALU I FB STRANICI ČITAJTE DRUGI DIO OVOG ISTRAŽIVANJA…. Svjedok: Ne smijem da svjedočim, Vuka je SDB zaštitila kada je ubio Belog
Redakcija CG INFO
