U službenoj zabilješci o ubistvu urednika “Dana” Duška Jovanovića, koju je tri dana
nakon zločina sačinio visoki funkcioner Službe državne bezbjednosti Vasilije
Mijović, navodi se da penzionisani pripadnik tajne policije R.V., iz straha za svoj i
život svoje porodice, nije prijavio istražnim organima da je bio očevidac kretanja
Vuka Vulevića i Damira Mandića u noći likvidacije.
Objašnjavajući zbog čega se boji da prijavi Vulevića i Mandića, R.V. u zabilješci
navodi kako nije lud da to uradi kada služba štiti Vuka i za druga ubistva.
U zabilješci koja je ovjerena pečatom Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore i
zavedena pod brojem 0&;0/040, Mijović do u detalje prenosi
razgovor koji je između njega i penzionisanog kolege vođen 29. maja 2004. godine,
dva dana nakon ubistva Jovanovića. O ovim saznanjima do kojih su došla dvojica novinara “Dana” su obaviješteni tada istražni organi.
U zabilješci , između ostalog se navodi:
!Na moje pitanje (prim. aut. Vasilija Mijovića) / pa, R… valjda je tvoja profesionalna
i građanska obaveza da to prijaviš, sve si vidio, odgovorio mi je ; Nijesam lud, da mi
pobiju djecu, znaš li ti ko je Vuk Vulević i Damir Mandić. Oni su službini ljudi,
zvijeri. Znaš li da je Vuk ubio u po dana, u Ulici slobode, Belog Raspopovića 2000.
godine. Pa na istom mjestu, 2001.
godine Miška Krstovića. To svako zna. Niko im ništa ne može. Što će mi to;, navodi
se u zabilješci, koja je skrivena tako da je, navodno, ni u arhivi ANB-a ni MUP-ovoj
ne mogu pronaći, a koju je potpisao i svojim pretpostavljenima, Dušku Markoviću i
čelnicima MUP-a, dostavio njihov specijalni savjetnik Vasilije Mijović.
Javna je tajna da Vuk Vulević odavno slovi za čovjeka Službe državne bezbjednosti, a
spekuliše se i da je za crnogorsku tajnu policiju odrađivao prljave poslove. U prilog
ovoj činjenici ide i svjedočenje penzionisanog službenika koji ga dovodi u vezu sa
ubistvima Raspopovića i Krstovića, ali strahuje da to prijavi nadležnim organima.
Darko – Beli Raspopović na meti egzekutora našao se osmog januara 2001. godine,
oko 17 sati, ispred prodavnice na glavnom gradskom trgu. Ubistvo u centru
Podgorice dogodilo se naočigled brojnih građana, a zločinac je prišao policijskom
funkcioneru, dok je ovaj pokušavao da otvori gepek automobila i unutra stavi kesu, i
iz neposredne blizine pucao mu u leđa.
Policijskog funkcionera pogodilo je sedam metaka.
Poslije
zločina ubica je mirno krenuo ulicom i stopio se sa ostalim prolaznicima. Od trenutka
kada je objelodanjena vijest o napadu na Raspopovića, jake policijske snage blokirale
su grad, danonoćno kontrolisale vozila i legitimisale građane, ali bez većeg uspjeha.
Milo Đukanović tada je formirao i specijalni tim koji je trebalo da se pozabavi ovim
slučajem i rasvijetli nešto što je malo ko vjerovao da će se desiti. Počelo se od motiva,
ali je i tu bilo malo tragova da bi istraga krenula u pravom smjeru.
U jedinom saopštenju MUP-a Crne Gore, povodom Raspopovićevog ubistva,
navedeno je samo da je nepoznato lice na drzak i bezobziran način lišilo života
visokog funkcionera MUP. Ovakva kvalifikacija o NN zločincu ostala je do danas,
iako se u prvo vrijeme tvrdilo da je čak napravljen i foto-robot ubice.
Policija je Vulevića dovodila u vezu sa više nerasvijetljenih ubistava. Provjeravala je
gdje je bio i u vrijeme kada su se desile još neke likvidacije i ko mu je obezbjeđivao
alibi, posebno u predmetu ubistva Miloša/Miška Krstovića. I sa tim zločinom svjedok
iz službene zabilješke, povezuje
Vulevića.
Policija je sumnjala da mu je upravo neko od službenika SDB-a dao alibi i kada je
ispitavan o tom zločinu. Krstović je ubijen u aprilu 2001. godine, oko 21 čas i 45
minuta, u centru Podgorice, na uglu ulica Slobode i Hercegovačke, na gotovo
identičan način kao i Darko – Beli Raspopović. Povredama zadobijenim u pucnjavi
podlegao je na licu mjesta, a potraga za njegovim ubicom do danas nije dala rezultate.
Redakcija CG INFO
