Tehnike prisluškivanja i praćenja uznapredovale su do nevjerovatnih, moglo bi se reći naučno-fantastičnih razmjera, tako da je digitalna bezbjednost nešto o čemu treba da se informiše svaki građanin, a mogućnost za samozaštitu ili prostor sigurne bezbjednosti, sve je uži. To za Portal RTCG tvrdi dobro obaviješteni sagovornik, koji kaže da mnoge kriminalne grupe u svijetu raspolažu najsavremenijim uređajima.
Sa druge strane, i poznate svjetske obavještajne agencije koje djeluju na Balkanu odavno koriste prislušne tehnike i praćenja putem satelita, i da imaju i da su mnogo unazad u posjedu podataka koje crnogorska javnost tek sada doznaje.
„Neki procesi koji se danas pokreću u Crnoj Gori, svjetskim obavještajnim agencijama su bili poznati i prije deceniju i po“, kaže ovaj sagovornik.
On priča kako je, primjera radi, međunarodna akcija „Balkanski ratnik“ pokrenuta 2008. godine, a da je Darko Šarić bio na meti svjetskih obavještajnih agencija godinama prije toga, i da je ta akcija bila kruna obavještajno-operativnog praćenja pomoću najsavremenije tehnologije.
Ovaj sagovornik kaže da su starijeg Šarića američka Agencija za borbu protiv droge (DEA) i srpska Bezbjednosno informativna agencija (BIA) počele da prisluškuju čak šest-sedam godina prije pokretanja akcije i početka hapšenja njegovih saradnika.
„Po zamolnici BIA-e Darka Šarića je pratila i francuska obavještajna služba, odnosno Direkcija za nadzor teritorije (DST), za vrijeme njegovog boravka u toj zemlji“, priča ovaj sagovornik.
On tvrdi i da je DEA pratila kontakte klana Šarić u Argentini i Urugvaju, odnosno Montevideu.
„Ubačeni operativci američke Agencije za borbu pritiv droge bili su čak angažovani i sudjelovali u jednoj akciji doturanja kokaina, sve u cilju prikupljanja dokaza za pokretanje akcije Balkanski ratnik nekoliko godina nakon toga“, kaže taj sagovornik.
Prema njegovim riječima Nasera Keljmendija i njegove najbliže saradnike pratilo je oko deset evropskih i američkih obavještajnih službi. Njega su najviše pratili bosanska Agencija za istrage i zaštitu (SIPA), Američka agencija za borbu protiv droge (DEA) i Federalni istražni biro (FBI).
„Keljmendi je bio predmet praćenja možda i deset godina prije hapšenja i suđenja u Prištini, u kom procesu je kasnije oslobođen, ali nije bez razloga i on i čitava njegova porodica još uvijek na crnoj listi Sjedinjenih Američkih Država. Praćen je putem telefona, ali i preko takozvanih skrivenih istražitelja. Agenti američke Agencije za borbu protiv droge i Federalnog istražnog biroa bili su u to vrijeme dugo na terenu i na prostorima Crne Gore i sigurno znaju mnogo toga što kod nas još nije „isplivalo“”, tvrdi ovaj izvor.
Od desetak službi iz američke obavještajne zajednice, na Balkanu su najprisutnije CIA, DEA i FBI.
U američkoj obajveštajnoj zajednici zaposleno je oko 150 hiljada ljudi. Kao član američke obavještajne porodice FBI, prema riječima našeg sagovornika, posjeduje banku podataka za dvjesta miliona ljudi i otiske prstiju čak sto miliona ljudi.
Na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Kosova veoma je prisutan i njemački obavještajno bezbjednosni sistem. Velika Britanija takođe djeluje preko više obavještajnih službi, kao i Francuska koja ima četiri.
Na prostorima bivše Jugoslavije najviše obavještajnih službi ima Hrvatska, čak šest. Srbija ima tri.
Crna Gora ima samo jednu obavještajnu službu, ANB. U regionu je jaka i albanska obavještajna služba SIGURIMI.
“Obavještajne službe iz regiona po tehnologiji koju koriste nijesu približno moćne kao što su svjetske. Svjetske obavještajne agencije imaju najmodernije tehnike praćenja. Tehnologija je u tom pravcu otišla veoma daleko. Možete onda misliti kakve oni imaju mogućnosti da prate koga kod hoće i kakve sve informacije imaju”, tvrdi naš sagovornik.
On kaže da je danas mnogo bolja saradnja obavještajnih službi u regionu sa međunarodnim obavještajnim službama, a da sasvim sigurno, kao članica NATO-a i kandidat za članstvo u EU, Crna Gora ima pristup mnogim podacima koje ranije nije imala.
Izvor: RTCG
