Vrhovni sud Crne Gore odbio je kao neosnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti koji je podnijelo Vrhovno državno tužilaštvo protiv pravosnažnog rješenja Višeg suda u Podgorici iz juna 2025. Tom odlukom su djelimično ukinute privremene mjere obezbjeđenja – ograničavanje raspolaganja ili korišćenja imovine – u odnosu na nepokretnosti okrivljenog Milivoja Katnića u Danilovgradu, dok traje krivični postupak.
Vrhovni sud je u obrazloženju naveo da ne postoji vremenska povezanost između krivičnih djela koja se Katniću stavljaju na teret i izgradnje nepokretnosti u Katastarskoj opštini Grbe u Danilovgradu. Utvrđeno je da su objekti građeni još 2010. godine, 13 do 14 godina prije pokretanja krivičnog postupka, što je ključno imajući u vidu prirodu krivičnih djela i vrijeme njihovog izvršenja.
Sud je ocijenio da je Viši sud pravilno primijenio zakon ukidajući privremene mjere. Posebno je istaknuto da tužilaštvo nije preciziralo koji dio imovine se navodno smatra nezakonitim, niti je dostavilo konkretne podatke o visini imovinske koristi koja bi poticala iz kriminalne djelatnosti.
U presudi se dalje navodi da se tužilaštvo fokusiralo uglavnom na prihode okrivljenog od 2019. godine, dok je zanemarilo dokaze koje je Katnić dostavio o zakonitim prihodima još od 2005. godine, uključujući period izgradnje spornih objekata. Sud je takođe naveo da tužilaštvo nije dokazalo očiglednu nesrazmjernost između zakonitih prihoda i vrijednosti imovine čije privremeno oduzimanje je traženo, niti je izvršena sveobuhvatna finansijska analiza.
Vrhovni sud je istakao da sama činjenica da imovina ima veću vrijednost nije dovoljna da bi se ona dovela u vezu sa kriminalnom djelatnošću. Takođe, ukazano je da privremene mjere obezbjeđenja predstavljaju ozbiljno ograničenje prava na mirno uživanje imovine i da se mogu izreći samo uz jasno utvrđene, konkretne i provjerljive razloge, a ne kao preventivne sankcije.
Sud je podsjetio da zahtjev za zaštitu zakonitosti služi isključivo za ispitivanje da li je u pravosnažnim sudskim odlukama povrijeđen zakon, radi obezbjeđenja jedinstvene primjene prava i pravne sigurnosti, a ne za ponovno preispitivanje činjenica i dokaza. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud nije uočio bitne povrede krivičnog postupka niti pogrešnu primjenu zakona.
Na osnovu svega navedenog, Vrhovni sud je zaključio da je zahtjev Vrhovnog državnog tužilaštva neosnovan i odlučio da ga odbije u cijelosti.
