Slučaj odbjeglog Miloša Medenice ogolio je duboke slabosti bezbjednosnog i pravosudnog sistema u Crnoj Gori. Dok ministar pravde Bojan Božović tvrdi da je riječ o složenom institucionalnom problemu, advokat Vladan Bojić ocjenjuje da se radi o sistemu koji je godinama slab i razoren, te da su na djelu preživjele mreže bivšeg sistema koje su se povezale i sa nekim novim strukturama. Funkcioner URA-e Filip Adžić upozorava da javni obračuni institucija o odgovornosti za bijeg, dodatno urušavaju povjerenje građana u njih i ohrabruju kriminalne strukture.
Bojan Božović, ministar pravde, ocijenio je u emisji “Okvir” da je problem sa odbjeglim Milošem Medenicom mnogo dublji nego što se čini, te da očekuje da ga brzo pronađu, s obzirom na to da je za njim raspisana i međunarodna potjernica.
Božović ističe da je Zakon o krivičnom postupku jasno propisao da je Uprava policije zadužena za mjere nadzora, ali da one predstavljaju veliki izazov zbog, kako je kazao, načina na koji su postavljene. Podsjetio je da su PES i Demokratska Crna Gora predlagali zakonske izmjene kojima bi se pritvor za okrivljene za najteža krivična djela produžio sa tri na pet godina, ali da to nije podržano.
Pojasnio je da je ta inicijativa bila potrebna, jer se u najsloženijim predmetima ne dolazi do presude u roku od tri godine. Ta norma, kako kaže, primjenjivala bi se isključivo na djela iz oblasti organizovanog kriminala i ratnih zločina, ali nije dobila pozitivno mišljenje Evropske komisije.
Istakao je da su izmjene ZKP-a poslate Evropskoj komisiji i da očekuje uskoro pozitivno mišljenje, čime bi se postupci skratili za godinu do godinu i po dana, pa bi se brže dolazilo do prvostepenih presuda.
„Ne bih sada licitirao da li je u ovom događaju učestvovala organizovana grupa. Vjerujem da će državni organi dati odgovore na sva pitanja koja se sada prirodno postavljaju“, rekao je Božović.
Funkcioner URA-e Filip Adžić kazao je da je bilo mnogo skandala unutar sistema bezbjednosti, a da posebno zabrinjava to što se svaka institucija u tom lancu pojedinačno oglašava i prebacuje odgovornost na drugu.
„To dovodi građane u konfuziju i pitamo se da li su to institucije koje rade zajedno ili funkcionišu zasebno i nanose štetu jedna drugoj. Skandali ne prestaju u bezbjednosnom sistemu – nekad ih plaćamo gubitkom života, nekad milionima državnog novca, a nekad tako što se Medenica ruga sistemu. Svi vidimo da sistem ne funkcioniše, a najodgovorniji to ne vide. Naprotiv, ubjeđuju nas da sve besprekorno funkcioniše i da su ovo samo sporadični slučajevi, a nije tako“, kazao je Adžić.
Dodao je da je postojala volja i vlasti i opozicije na jednoj od sjednica vijeća za nacionalnu bezbjednost da se izmijeni ZKP, ali tadašnji premijer nije realizovao sastanke sa parlamentarnim klubovima i nije se založio da dođe do potrebne većine od 41 poslanika, dok je, kako tvrdi, bio ažuran kada su u pitanju zakoni koji se tiču njegovih interesa i rasprodaje državne imovine.
„Nesporno je da sudovi nijesu u razumnom roku završili proces u slučaju Medenica, ali je konačno donijeta prvostepena presuda i nakon toga kompletna odgovornost prelazi na one kojima je zakon to povjerio, a to je Uprava policije. Žao mi je što imamo javni obračun institucija, čime se urušava povjerenje građana u njih i ohrabrujemo kriminalne strukture da urade isto što je uradio Medenica“, rekao je Adžić.
Advokat Vladan Bojić naveo je da se skliznulo u jedan nušićevski narativ traženja krivca, dok je jasno da je u pitanju slab i prilično razoren sistem, koji nije posrnuo samo u ovom slučaju, već u raznim slučajevima nekoliko godina unazad.
„Nije pitanje zašto je on pobjegao, već kako naše bezbjednosne službe nijesu znale da će pobjeći. Snaga pravne države ne ogleda se u tome da li je neko pobjegao, već u tome da se utvrdi ko je omogućio i organizovao bjekstvo, bez obzira na ime i funkciju. Po mom viđenju, radi se o preživjelim mrežama bivšeg sistema koje su moguće povezane i sa nekim novim strukturama. Fokus sada i podrška pronalažnju bjegunca i sistema kako je mogao pobjeći i kako to niko nije znao“, kazao je Bojić.
Na pitanje da li je uobičajeno da se advokat tri mjeseca pred izricanje presude ne čuje sa svojim branjenikom, odgovorio je da je to neuobičajeno, ali da možda postoje opravdani razlozi.
Ministar Božović je pojasnio i da elektronski nadzor, odnosno rješenja o nošenju nanogice, nijesu u nadležnosti Ministarstva pravde do pravosnažnosti presude, te da je sud odlučivao o tome zašto Miloš Medenica nije imao takvu mjeru.
„Nažalost, zbog svega ovoga o čemu govorimo, ne bi me iznenadilo da bilo ko ko je pod mjerama nadzora pobjegne“, rekao je Božović.
Provjera imovine u fokusu: Izmjene zakona i novi mehanizmi kontrole
Govoreći o izmjenama Krivičnog zakonika i Zakona o oduzimanju imovine stečene kriminalnom djelatnošću, koje su u proceduri, Božović je kazao da sadašnja rješenja nijesu zadovoljavajuća i da pokušavaju da uvedu značajno strože sankcije za one koji su stekli imovinu na sumnjiv način.
“Riječ je o jednoj preporuci međunarodnih partnera unazad nekoliko godina. Nakon završetka javne rasprave, koja traje još nekoliko dana, sagledaćemo sve primjedbe, a zatim će zakon biti upućen Evropskoj komisiji. Svi koji smatraju da je neko došao nezakonito do bogatstva mogu podnijeti krivičnu prijavu, a institucije će, tužilaštvo, imati više mehanizama da reaguju“, kazao je Božović.
Provjeravaće se životni stil sudija, tužilaca, carinika i drugih službenika. U ovom društvu, kaže, ima mnogo ljudi čiji životni stil ne odgovara primanjima.
“U jednom momentu moramo povući crtu, jer ako se nastavimo pitati šta ćemo sa 20 godina unazad proći će vrijeme i neki novi će nam promaći”, kazao je Božović.
Direktor Agencije za sprečavanje korupcije Dušan Drakić naglasio je da je suština svega provjera imovine, te da u toj oblasti nijesu postignuti značajni rezultati u prethodnom periodu, zbog raznih razloga.
„Svi od ovih rješenja očekujemo konkretne rezultate i nema više opravdanja. Suština nije da li je neki paragraf ostao nepopunjen, već da li to što je unijeto odgovara realnom stanju. Izmjenama zakona imaćemo mogućnost da se obratimo institucijama u regionu ukoliko sumnjamo da je neki javni funkcioner stekao novac na sumnjiv način i uložio ga u biznis ili nekretnine u drugim državama. Već smo u decembru pokrenuli da možemo da se obratimo agencijama u regionu, a kasnije i u svijetu i to će dati dosta odgovora. Nacrtom zakona biće omogućeno i postupanje prema povezanim licima, prema onima koji nijesu članovi domaćinstva. Da pribavimo više informacija koje bi proslijedili drugim organima na postupanje“, rekao je Drakić.
Pojasnio je da Agencija ide i provjerava kroz formulare od 2015. godine do danas i prati tok novca.
Adžić je dodao da su predlozi za pohvalu i dobro je što je imovina u fokusu i javni funkcioneri koji su obavljali funkcije prije 15, 20 godina. Ovo je nešto što će u budućem dati željene rezultate, a kroz antimafija zakon će se oduzimati i ta imovina.
“Očekivao sam da će biti usvojen taj italijanski model, ali vidim da se od njega odustaje”, kazao je Adžić.
Bojić je ocijenio da izmjene pomenutih zakona treba pozdraviti, jer šalju dobru poruku i sadašnjim funkcionerima.
Radi se o konvenciji UN za borbu protiv korupcije koja je usvojena 2003. i ona je, objašnjava fakultativna, a to znači da svaka država se prilagođava kako najbolje umije.
„Svaka država prilagođava svoje zakone. Sa ovako oslabljenim sistemom i problematičnim pravosuđem ne možemo uvjeriti građane da je pravosuđe sposobno da iznese ova rješenja, ali je važno da se krene. Proslijedio sam prije dva mjeseca da se obrati pažnja na poreski postupak upravo zbog ovakvog stanja u pravosuđu. Snaga zakona leži u njegovoj preciznosti, a ne u brzini, niti oštrini. Mora se napraviti bafer zona, zbog tereta na dokazivanju. Kod imovinskih postupaka, kroz upravni poreski postupak koji nije kazneni, već ima za cilj vraćanje imovine državi, dolazi se do retrospektivnosti imovine koje je to lice sticalo. Uvidjeli smo nakon pet godina da parnični postupci traju unedogled i da je vrijeme saveznik onih koji su nelegalno stekli imovinu. To se što prije mora urediti, i smatram da je neophodan prvi korak, a vidim ga u članu da parnični i krivični postupak bude po italijanskom modelu. Treba nam jedan SPO koji će funkcionisati u okviru Poreske uprave, a onda se to prepušta specijalnom tužilaštvu“, naglasio je Bojić.
Božović je napomenuo da nijesu zadovoljni ni nazivom zakona, ali da ga ne mogu mijenjati. Intencija je da se radi na formiranju agencije koja bi se bavila čuvanjem oduzete imovine, po uzoru na francuski model.
„Nijesmo odustali od italijanskog modela, već idemo korak po korak kako bi dobili što više pozitivnih mišljenja EK. Zakon iz 2022. godine imao je nedostatak jer nije imao dovoljnu komunikaciju sa Evropskom komisijom i NVO sektorom. Mi sada idemo korak po korak, pokušavajući da napravimo rješenje koje će uključiti više modela, sa tendencijom ka italijanskom, iako Brisel ne želi vraćanje previše unazad. Brisel time traži pravnu sigurnost“, rekao je Božović.
Adžić je kazao da su u potrazi za najboljim modelom izgubljene ključne godine u kojima je većinu te imovine trebalo zaplijeniti, ali je ona u međuvremenu nestala, jer su je oni koji su je stekli na sumnjiv način preveli na druge, prodali ili na drugi način sklonili.
Božović je odgovorio da su godine izgubljene, jer zakoni nijesu imali pozitivno mišljenje Evropske komisije, dok je Adžić dodao da ni tužilački zakoni nijesu imali odobrenje EK, pa su, ipak, dali rezultate i da je trebalo prihvatiti mišljenje većine u državi, a ne čekati odobrenje od evropskih partnera.
Izvor: RTCG
