Ustavni sud Crne Gore ocijenio je da odluke Skupštine Crne Gore i predsjednika države ne mogu biti van domašaja sudske kontrole, posebno kada se njima odlučuje o razrješenju javnih funkcionera.
Sud je odbio inicijativu za ocjenu ustavnosti odredbe Zakona o upravnom sporu kojom je isključeno vođenje upravnog spora protiv odluka koje Skupština i predsjednik Crne Gore donose neposredno na osnovu ustavnih ovlašćenja, ocjenjujući da takva odredba ne isključuje mogućnost preispitivanja tih odluka u drugim vrstama sudskih postupaka.
Inicijativu je podnio advokat V.Č, koji je ukazao da Ustav ne propisuje izuzetke od prava na sudsku zaštitu i da je osporena odredba izazvala probleme u sudskoj praksi.
Kao primjer naveo je načelni pravni stav Vrhovnog suda iz 2019. godine prema kojem se odluke Skupštine o izboru, imenovanju ili razrješenju javnih funkcionera ne mogu pobijati ni u upravnom ni u parničnom postupku.
Ustavni sud je ocijenio da činjenica da određeni akt Skupštine ili predsjednika države ne može biti predmet upravnog spora ne znači da je isključena svaka mogućnost sudske kontrole.
„To što određeni akt Skupštine ili predsjednika države ne može da se pobija u upravnom postupku, ne znači da je automatski isključena svaka mogućnost kontrole njegove zakonitosti i samim tim isključeno pravo na pristup sudu koje je Ustavom garantovano svakome“, navodi se u odluci.
Sud podsjeća da je ovakvo tumačenje u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava, koji dopušta određena ograničenja sudske kontrole samo ukoliko ne zadiru u samu suštinu prava na pristup sudu i ako postoji drugi djelotvoran pravni mehanizam zaštite.
Pozivajući se na predmet „Koveši protiv Rumunije“, Ustavni sud ukazuje da pravo na pristup sudu ima poseban značaj kada najviši državni organi odlučuju o statusu i pravima nosilaca javnih funkcija.
„U vršenju ustavnih nadležnosti Skupštine Crne Gore i predsjednika Crne Gore postoji određeni stepen institucionalne i političke diskrecije, međutim, ona ne može derogirati zahtjev zakonitosti i ustavnosti postupka, kao ni načelo vladavine prava, niti može apsolutno isključiti svaki vid sudske zaštite“, navodi se u odluci.
Ustavni sud je saopštio i da načelni pravni stav Vrhovnog suda iz 2019. godine nije posljedica same zakonske odredbe, već njenog tumačenja koje, kako se navodi, nije bilo u skladu sa ustavnim načelom vladavine prava i pravom na pristup sudu.
„Takvo stanovište Vrhovnog suda, u kojem bi sve odluke Skupštine i predsjednika Crne Gore bile u cjelosti izuzete od sudske kontrole, predstavlja restriktivno tumačenje domaćeg prava koje nije u skladu sa standardima Evropskog suda za ljudska prava“, ističe se u odluci.
Iz Ustavnog suda podsjećaju da je Vrhovni sud u kasnijem periodu, potvrđujući odluke nižih sudova, prihvatio mogućnost sudske kontrole i poništenja pojedinih odluka Skupštine kao nezakonitih.
