Spajićeve animirane video prezentacije na velikim platnima u okviru konferencija za štampu, koje se dramatično najavljuja danima ranije – imaju u sebi populističko estradnu dimenziju, i tu su u pravu njegovi kritičari. Tajming njegovih obećavajuće-primamljivih i ljepljivih video prezentacija uglavnom je predizborni. Dakle, bez sumnje – to je usmjereno i projektovano u cilju izbornog rezultata. Tačno je i da čitava predstava podsjeća na Vučićeve utopističke predstave.
Još je Gi Debor; francuski boem, filozof, pisac, filmadžija, osnivač letrističke i situacionističke internacionale, napisao glasovito djelo – Društva spektakla. To je bilo davne 1967. i Debor je potanko obasnio sve ono što i danas definiše društvo i politiku. Odavno je ovo osobina politike: spektakl, predstava, politika kao proizvod upakovan u šareni celofan, i to rade gotovo svi političari. S tim što Spajić ima jednu manu koja ga suprostavlja ogromnoj većini političara.
Njegova obećanja nisu obećanje-ludom radovanje, njegove vizije nisu utopija i fantazmagorija. Ovaploćenje Evrope sad 1 i Evtope sad 2, sa minimalnim odstupanjima – daju nam za pravo da mu vjerujemo. On stoji iza svojih riječi. Ja vjerujem i u ambiciozni projekat “Grad na Veljem brdu”, i ako mu damo šansu – ubijeđen sam da će novi grad iznići. Dok me ne zajebe – vjerujem mu. Kao što već neko reče, Milojko ide suprotnim pravcem od Đukanovićevog metoda koji je stimulisao i nagrađivao pobjednike tranzicije i bogate kriminalce. I obje ‘Evrope’ i najavljeni grad na Veljem brdu ‘rade’ za običan i obespravljen narod!
Autor Duško Kovačević
